Ukoliko postoji definirani izvor zvuka, osnovne komponente koje su potrebne su integrirano pojačalo i zvučnici. Zatim su tu zvučnički kablovi između zvučnika i integriranog pojačala te interkonekcijski kablovi između izvora zvuka i integrirarnog pojačala.
Neke početnike će zasigurno zbunjivati pojmovi poput pojačala snage, pretpojačala, višekanalnog AV receivera te integriranog pojačala pa će im idućih par rečenica vjerojatno pomoći. Najjednostavnije je krenuti od integriranog pojačala, a tu se radi o uređaju u jednoj ‘kutiji’ koji se sastoji od pretpojačala i pojačala snage. Na integrirano pojačalo se spaja(ju) izvor(i) zvuka i zvučnici. Tim potezom je stvoren osnovni i u potpunosti funkcionalni lanac komponenata.
Pojačalo snage je pak upravo to što samo ime govori – isključivo pojačalo bez tonskih kontrola, mogućnosti odabira izbora zvuka ili kontrole jačine zvuka. Na pojačalo snage se ne može direktno spojiti izvor zvuka (npr. CD player) ukoliko isti ne posjeduje varijabilne izlaze s kojima je moguće regulirati glasnoću zvuka. Gotovo u svim ‘normalnim’ kombinacijama na pojačalo snage spaja se pretpojačalo. Pretpojačalo je zaseban uređaj koji posjeduje regulaciju glasnoće i mogućnost odabira između više izvora zvuka. Najjednostavnije bi bilo za reći da u rudimentarnom obliku uz pojačalo snage treba imati i pretpojačalo. Vizualno u odnosu na integrirano pojačalo, radi se o dvije komponente i još jednom paru interkonekcijskih kablova između komponenti. U ovom slučaju izvor zvuka spaja se na pretpojačalo, pretpojačalo na pojačalo snage, a ono pak na zvučnike. Na pretpojačalu se rade svi odabiri izvora zvuka i regulacija glasnoće dok pojačalo snage uglavnom posjeduje samo preklopnik za uključivanje i isključivanje.
Višekanalni AV recieveri omogućuju spajanje više zvučnika koji reproduciraju (uglavnom) posebne kanale/efekte kod gledanja filmova (prednji, centralni, zadnji, bočni, subwoofer, a u novije vrijeme i ‘gornji’ zvučnici). Vrlo je važno napomenuti da neka integrirana pojačala i pojačala snage omogućuju spajanje dva para zvučnika, no tu se radi isključivo o stereo-modu na svakom paru zvučnika koji posjeduje isključivo lijevi i desni kanal. Ukoliko slušanje glazbe predstavlja glavni interes u osnovnom stereo-modu (dakle, par stereo zvučnika), višekanalne AV receivere bi trebalo izbjegavati. U pravilu takvi receiveri u stereo-modu pružaju daleko lošije rezultate od jeftinijih integriranih pojačala. Ako je primarno gledanje filmova, višekanalni AV receiver i nekoliko zvučnika (npr. prednji par, surround i centralni zvučnici, subwoofer…) predstavljaju jedini način za izgradnju kućnog kina.
Pojam receivera koji nije višekanalni koristi se i za uređaje kod kojih se u jednoj komponenti nalaze integrirano pojačalo i radio prijamnik. Umjesto negdašnjih FM/AM prijemnika danas se mogu naći kombinacije sa DAB-prijemnicima koji pružaju mogućnost slušanja digitalnog radija.
Ukoliko se promatra najosnovnija kombinacija integriranog pojačala i zvučnika, početnik će vrlo brzo ostati zbunjen snagom i otporima izraženima u wattima odnosno ohmima. Da bi sve bilo kompliciranije, spominje se i osjetljivost zvučnika izražena u decibelima, a snaga zvučnika zna biti izražena u spektru kojega, hajdemo to tako reći, pokriva (npr. 50-75W). Radi se o izmjerama nastalim u kontroliranim laboratorijskim uvjetima i vrlo često različiti proizvođači imaju svoje ‘tablice’ kako bi navedeni podaci ‘kvalitetnije’ izgledali audiofilima.
No u početničko-entuzijastičkom odabiru, posebice ako se radi o entry-level komponentama, ne može se napraviti gotovo nikakav pogrešan korak. Početnika obično brine hoće li ‘oštetiti’ zvučnike ili pojačalo ukoliko se dobro ne upare tehnički podaci. No ukoliko se sustav sluša na normalnim glasnoćama gotovo je nemoguće napraviti bilo kakvu štetu. Čak i u slučajevima pretjerano glasnog slušanja do nekakvog ‘pregorijevanja’ neće doći u jednoj sekundi, već će zvučnici prije toga pružati krajnje neslušljiv, gotovo distorziran zvuk. Do takvih trenutaka nerijetko dolazi na feštama kada obično i druge ‘kočnice’ otkazuju, no za normalne uvjete početnike ne bi trebali brinuti tehnički podaci.
Također, postoji sinergija između pojedinih komponenti, a dobar rezultat je lakše ostvariti vlastitim slušanjem i zapažanjem doli slaganjem prema tehničkim podacima. Savjeti iskusnijih audiofila u vidu prodavača ili prijatelja koji se bolje razumiju u tematiku prilikom nabavke uređaja mogu cijeli zavrzlamu olakšati i/ili barem pojednostaviti.
Kod nabavke uređaja, posebice ako se radi o prvim ozbiljnijim komponentama, preporuka je da se skupi što više informacija. Za početak bi bilo idealno kada bi budući audiofil imao prilike (recimo kod prijatelja) čuti različite sustave. Na taj se način može steći dojam što je zapravo Hi-Fi te pritom uvidjeti da između komponenata postoji i razlika u zvuku, i to čak kod početnih modela različitih proizvođača. Slušanje različitih sustava i primanje savjeta uvelike će smanjiti mogućnost početničkih pogrešaka.