Problemi kod kuće

Audiofan.xyz_problemi_Gerd Altmann Pixabay2Naslov se naravno odnosi na Hi-Fi, a radi se o skupu pojava koje mogu postati uočljive nakon kupovine Hi-Fi sustava. Naime, može se dogoditi da sustav slušan u dućanu kod kuće zvuči podosta ili skroz drugačije.

Ukoliko se radi o novim zvučnicima, treba proći neko vrijeme da se isti razrade. Na Internetu početnik može naići na izraze poput usviravanja, ‘burn-in’-a i vječite rasprave radi li se o mitu, dokazanoj istini ili audiofilskom uvjerenju. No jedno je neupitno, a to je da je zvučnik jednim dijelom mehanička naprava koja titranjem stvara ono što čujemo kao zvuk. I da, odista je potrebno neko kraće vrijeme da se zvučnici izvađeni iz kutije ‘razrade’. Pritom se prije svega misli na materijal membrane i ovjesa koji će na taj način otpustiti određenu (nazovimo to tako) krutost nastalu mirovanjem. Dovoljno je ostaviti bilo kakvu glazbu (može i radio) 24-48 sati na minimalnoj glasnoći i zvučnik će dostići granicu vrlo blizu optimalnoj. Ovo je je ujedno problem s najjednostavnijim rješenjem.

Jedan od problema može nastati zbog lošeg razmještaja zvučnika i početnici često znaju biti uvjereni da se radi o još jednom audiofilskom pretjerivanju. No čak i najjeftiniji zvučnici imaju potrebe za iole kvalitetnim razmještajem u prostoru. Sve više proizvođača u priloženim uputama navodi minimalne mjere kojih bi se trebalo držati, a to obično podrazumijeva međusobni razmak između zvučnika te udaljenost svakog zvučnika od zadnjeg i bočnog zida. Kako je Hi-Fi uglavnom smješten u funkcionalnim životnim prostorima, možda se sve smjernice na prvu neće moći ispoštovati, ali bi bilo dobro držati se barem ¾ postavljenih zahtijeva.

DaliSpeakers_manualVeliki problem može nastati ukoliko se zvučnici postave u ravnini sa visokom policom ili regalom te između njih nema prostora. Takva pozicija može uvelike narušiti kvalitetu zvučne slike, a već mali pomaci izvlačenja zvučnika izvan ravnine visoke police ili regala (dakle prema slušatelju) mogu dati značajnije rezultate. Preporuka je postaviti zvučnike u jedan položaj, donekle upoznati zvuk u prvih par dana te tada krenuti sa razmještanjem zvučnika. Tu pritom treba biti strpljiv te je možda zgodno na podu na neki način označiti najbolje položaje zvučnika i na kraju se odlučiti za najoptimalniji. Opet, ne radi se o audiofilskom pretjerivanju već svaki par zvučnika u nekom prostoru ima svoj optimalni položaj. Recimo, u mnogim specijaliziranim trgovinama se mogu zamijetiti oznake na podu koje služe tome da bi trgovac na brzinu pojedine zvučnike mogao staviti u optimalni položaj.

Ukoliko se radi o ‘bookshelf’ zvučnicima, gotovo je obavezno smjestiti ih na iole kvalitetnije stalke. Ako se pak zvučnik nalazi na polici, postoje neka djelomična rješenja odvajanja zvučnika od podloge, ali se gotovo nikada neće dobiti kvaliteta kao kada se koriste stalci. Isti se mogu nabaviti u dućanu ili preko oglasnika i preporuka je da se uzme stalak nekoga brenda koji se mogu naći u ‘second hand’-u i često u gotovo upola manjoj cijeni. Nekima može pasti na pamet i da sami naprave stalke, no treba biti pažljiv s odabirom materijala i visinom na kojoj će se zvučnik nalaziti. Na kraju se može dogoditi da stalci iz vlastite radionice koštaju daleko više nego čak i početni model novo kupljenih, a one iz oglasnika da i ne spominjemo. Uz sve to uslijed pomanjkanja iskustva samostalno izrađeni stalci mogu biti akustički vrlo loši te kao takvi dodatno narušiti zvučnu sliku. Ukratko, raspored zvučnika je vrlo bitan, a ukoliko se radi o ‘bookshelf’ zvučnicima, onih od prije spominjanih 10-15% prekoračenja predviđenog budžeta sada može biti utrošeno na stalke.

cartoon-acousticsNajveći i najteže rješiv problem nastaje ukoliko se sustav nalazi u prostoriji koja ima lošu akustiku. Naime, gotovo svi specijalizirani dućani imaju slušaonice koje su barem donekle, ako ne i u potpunosti akustički tretirane. Kod kuće te stvari nisu nimalo jednostavne, ali donekle su rješive ukoliko se u sobi nalazi malo ili jako puno stvari. U prvom slučaju će soba imati jeku te će do slušatelja dolaziti niz odbijenih zvučnih valova što će ne samo narušiti stereo-sliku, već stvoriti vrlo zamoran i teško slušljiv zvuk. Soba prenatrpana stvarima (sa ‘teškim’ ormarima, debelim sagom i isto takvim zavjesama) će prigušiti mnoge dijelove spektra, što će rezultirati dojmom da se zvuk guši, gubi ili nekako probija u valovima. U oba slučaja se problemi mogu donekle ‘izgladiti’ razmještajem, ali teško da će to ikada dovesti do zadovoljstva. Realno gledano, gotovo da ne postoji prostorija namijenjena funkcionalnom življenju, a da ima kvalitetan akustični odaziv. Isto tako je velika vjerojatnost da većina vlasnika Hi-Fi-a svoje uređaje nikada nije čula u njihovoj punini u akustički-netretiranim sobama. U ‘normalnim’ sobama će, između ostalog, zato neki uređaji zvučati bolje, a neki lošije. No ukoliko soba ima vrlo loše zvučne karakteristike, i daleko skuplji sustavi se zasigurno neće dobro čuti. Najjednostavnije i najjeftinije rješenje jest isprobati sustav u nekoj drugoj prostoriji. Idealno bi pak bilo napraviti stručni akustični tretman prostorije, no početnik za to sigurno neće imati predviđen budžet, a zasigurno niti razumijevanje ostalih ukućana.

Studio_Dayron Villaverde_PixabayIz svih navedenih razloga je preporučljivo trgovcu skicirati tlocrt sobe u kojoj će se nalaziti Hi-Fi sa dužinom, širom i visinom prostorije te okvirnim rasporedom ostatka namještaja. Trgovac zasigurno ne može iz takvoga tlocrta spoznati akustičnu kvalitetu prostorije, no svojim iskustvom može uočiti ukoliko je, recimo, zvučnicima namijenjen izuzetno kriv raspored. Tu se prije svega misli na zvučnike nagurane u kutove sobe, nejednaku udaljenost od stražnjih zidova ili pak slučaj kod soba L-oblika kada je jedan zvučnik omeđen bočnim zidovima, a drugi se nalazi u, takoreći, slobodnom prostoru. U tim slučajevima trgovac može sugerirati pojedini tip zvučnika, ovismo o njegovoj veličini i ustroju, što se svakako treba smatrati korisnim savjetom.

Leave a Reply

Your email address will not be published.