Kao što je već spomenuto, kod kupovine je vrlo važno testirati uređaj sa muzikom koja se inače sluša te isto tako naglasiti svoje preferencije trgovcu kako bi imao što više smjernica pri preporuci uređaja.
Kompilacija za preslušavanje ne bi trebala imati više od desetak pjesama koje početnik poznaje, a u nju bi bilo dobro uvrstiti stvari koje se redovito slušaju, a ne odišu sjajnom produkcijom. Mnogi glazbeni žanrovi jednostavno pate od loše produkcije pa ako su oni među omiljenima, svakako bi sa njima trebalo poslušati i uređaje koji su ušli u uži izbor.
Postoji još jedna zabluda koja se provlači kod svih onih neupućenih u svijet Hi-Fi-a. Naime, Hi-Fi-sustav neće poboljšati snimke, već će ih prikazati isključivo realnije.
Loša snimka neće postati bolja putem Hi-Fi-a, ali postoji vjerojatnost da će se možda bolje čuti neki detalji u odnosu na ono na čemu je do sada slušana. Također, postoji i mogućnost da će se lošija snimka na Hi-Fi-u čuti daleko lošije jer će na kvalitetnijem sustavu isplivati sve pogreške nastale prilikom snimanja ili miksanja materijala.
Velika je pogreška kompilaciju za testiranje slagati kako bi se impresioniralo nekoga zvukom ili novim žanrom. Važno je naglasiti da se kod kupovine prvog sistema u trgovinu nije došlo radi diskusije o glazbi, već radi nabavke najboljeg uređaja prema sudu i kupovnoj moći kupca. Početnik bi prilikom testnog preslušavanja trebao isprazniti um od pojmova o kojima je čitao u stručnim recenzijama (poput recimo tranzijenata, srednjeg basa, donje lage, baršunastih visokih i sl.), već bi se trebao isključivo koncentrirati na ukupni dojam. Pjesme nije nužno preslušavati od početka do kraja, već do nekoga, nazovimo to tako, dramatičnijeg obrata. Tu bi bilo dobro pripaziti da sustav pri nešto glasnijem, ali i dalje podnošljivom slušanju ne ostavlja dojam ‘propadanja’ ili gubljenja snage na dinamičnijim dionicama.
Za svaki sustav bi trebalo voditi bilješke najosnovnijeg oblika – koje pjesme su se čule bolje, a koje lošije. Može se dogoditi da će u različitim sustavima odnos boljih/lošijih dojmova biti obrnuto proporcionalan, no isto tako postoji mogućnost da isplivaju sustavi na kojima je najveći broj odabranih stvari ostavio najbolji dojam. Takvi zasigurno spadaju i u najbolji odabir.
Gotovo je sigurno da će nakon preslušavanja trgovac pitati za dojmove i tu treba biti iskren, posebice ako je početnik možda zbunjen i/ili pak nedovoljno iskusan. Bez obzira na navedeno, trebalo bi navesti svoje stvarne dojmove. Dobar trgovac će zasigurno znati raspoznati dvojbe ili probati ponuditi neku drugu kombinaciju. Možda će kombinacija i biti nešto skuplja, ali to ne mora značiti da se nešto pokušava ‘uvaliti’, nego bi trebalo poslušati i dobronamjeran savjet. Tu će najviše doći do izražaja početna definicija budžeta i maksimalno određeno ‘proširenje’ istoga.